lördag 28 juli 2007

Z E N E V S K I D E K R E T - NECU DA BUDEM DIO JEBENE MASE!!



http://rapidshare.com/files/43517355/Sadasnjost.mp3.html

1983 u Jugoslaviji punk jedva da je disao.
Od starijih punk bendova jedino su jos legendarni Pankrti
prasili po svome.
U Sarajevu se sve vise pricalo o "novom primitivizmu",
BG avangarda sa pocetka 80-tih je postajala nesto drugo
slicno ZG bendovima.
Tamo negdje u Ljubljani su neki novi cupavi punkeri svirali
neku novu muziku, za koju se govorilo da i nije punk,
vec nesto jos mnogo gore i da je tu jedini cilj svirati sto brze.
Upravo onako kako su nekada tvrdili i za stari punk.
Sa lokalnog radija se jos uvijek mogla cuti poneka vesela novovalna pjesma.
I to je bilo sve!
Te 1983 Mostar je zivio svoju apatiju i nije bilo nikakvog znaka
da ce se u vjecitom crvenom Mostaru ikada ista promjeniti.
Mostar je jos uvijek bio bez punk benda i bez ikakve underground
scene.
Nije postojalo neko mjesto gdje se mogla cuti takva muzika,
niti je bilo dovoljno ljudi koji bi se mogli organizovati i
izmjeniti takvo stanje...mrtvo i beznadezno.
Oni malobrojni punkeri, koji su se mogli izbrojati na prst jedne ruke bili su prepusteni sami sebi.
Bezopasni, oni su predstavljali samo smijesnu pojavu i neku novu nakaradnu modu.
A bili smo samo neka nova djeca, koja su trazila svoje mjesto kojeg nije bilo...
Mi smo ipak uporno nastavili da ga trazimo.
Punkerisanje se uglavnom svodilo na kupovanje najeftinijeg pica i slusanja lose presnimljenih kaseta u necijem stanu.
Slusanje muzike nam je bila jedina zabava kroz koju smo izbacivali sav taj bijes i bunt koji su se gomilali u nama.
Bilo smo drugaciji i zbog toga prezreni.
A bili smo samo neka nova djeca koja su slusala drugaciju muziku.
Muziku koja ce neke od nas obiljeziti i promjeniti zauvijek.
Poslije toga vise nista nije bilo isto.
...a nekada je dovoljno sasvim malo da se zaljubis u muziku i osjetis njenu jasnu poruku.
Te 1983 Habi i Tanja ce pokrenuti i prvi punk fanzin "Pod udarom svijeta", ciji je naziv upravo imao namjeru da opise te bespomocno stanje koje je vladalo u gradu kada je punk u pitanju. Poceli su da se uspostavljaju prvi kontakti sa punxima i bendovima iz ostalih gradova, rade prvi intervjui i pisu prve recenzije. Kasnije ce se u pripremi drugog broja ukljuciti jos neki ljudi.
Stvari su napokon pocele da se krecu u pozitivnome smjeru. Nastaje i prvi text; pjesma Mostar (u nesto duzoj verziji). Rada se i ideja za osnivanjem benda.
Uradili smo prvi plakat i prvu knjizica sa textovima.
Na knjizici sa textovima je stajao naziv prvog mostarskog punk benda: "KULTURNO NEVASPITANI".
Dobra volja ce biti jedino sa cime je bend raspolagao.
O instrumentima smo mogli samo da sanjamo, cinilo nam se tada.
Na kraju cemo ipak, poslije mnogih pokusaja nekako uspjeti srediti i prostoriju.
Da zadovoljstvo bude vece - u prostoriji su se nalazili i svi potrebni instrumenti. Samo sta sad sa njima!!?
Jedini uslov da dobijemo prostoriju bio je da bubnjeve svira covjek koji je raspolagao sa prostorijom. Nismo ga poznavali, ali posto nam je trebao bubnjar, naravno pristali smo.
Jedino je jos ostalo da promjenimo naziv benda, jer se oko toga nikako nismo slagali.
Na sljedecoj probi donio sam listu sa 5 prijedloga. Jedan od tih prijedloga, sjecam se dobro, bio je i naziv "RADNICKI SAVJET". Potajno sam se nadao da ce upravo taj naziv najvise dopasti i drugima.
Vecina ostalih prijedloga su bila uglavnom u istom buntovnom stilu.
Jedino je naziv "ZENEVSKI DEKRET" zvucao "normalnije" jer nije asocirao na socijalisticku svakodnevnicu o kojoj se jos uvijek nije smijelo otvoreno govoriti, niti je se smjelo kritikovati. Na kraju ce taj prijedlog biti i izglasan.
Prvu postavu "ZENEVSKOG DEKRETA" su cinili: Habi-vokal Koka-gitara Roza-bas Luka-bubanj.
Nevjesti sviranju, trebalo nam je nekoliko mjeseci mukotrpnog vjezbanja da uspijemo napraviti i prvi repertoar od 4-5 pjesama. Prava je steta sto nista od snimaka nije sacuvano, iako je par proba snimano na obicnom kasetofonu. Pa je moguce da ti snimci ipak mozda negdje i postoje.
Danas bi to bila prava poslastica za ljubitelja noise punka.
Muziku benda iz toga prvog perioda je tesko definisati. To nije bio trash kako se ranije navodilo. Basista Roza se odusevljavo Sarlo Akrobatom pa je uporno pokusavao da bas linije tako i zvuce. Bubnjar je lupao prelaze non-stop, dok je Koka sa gitarom pravio nevidenu buku.
Ja sam se pokusavao snaci se u svemu tome i pjevanje je bilo dosta melodicno, iako je sve prosto prstalo od buke. Mislim da je muzika ipak bila najblize nekom sporijem raw chaos punku sa anarhicnim textovima, te prilicno melodicnim pjevanjem. Valjda necu da pogrjesim tvrdeci da je ZD bio medu prvim anarcho punk bendovima na nasim prostorima.
Krajem 1984 bend ce napustiti bubnjar, sto je bilo i ocekivati, jer je on iskljucivo slusao rock muziku pa sigurno da mu je dozlogrdila sva ta buka. Bez njega u bendu, ostali smo i bez prostorije i bez instrumenata. Roza ce nam ipak na kraju uspjeti pronaci slobodan prostor u svojoj staroj kuci u Santicevoj ulici, u kojoj cemo svirati jos dosta dugo. Zbilja sjajan covjek! (hvala puno ROZA ma gdje bio).
Roza je inace bio neobicno spor basista i on je svaki ton na basu "izvlacio" haha. Mi smo vec uveliko bili u hc fazonu, pa je Roza pocetkom 1985 (nakon sto je dobio bolove u desnoj ruci, a da mi zapravo i nismo svirali puno brze he) istupio iz benda.
Koka je presao na bas, dok ce novi clan benda postati stari panker Golub koji ce biti zaduzen za sviranje gitare.
Ja sam tada pjevao i lupao bubnjeve.
Postava iz 1985: Habi – vokal & bubanj; Golub – gitara; Koka – bas
Napokon su postojali uslovi da raspalimo zestoki hc trash po uzoru na bendove koje smo tada puno slusali: Kaaos, Discharge, Risttetyt, Appendix, Anti-Cimex, Disorder...
Taj period je mozda najludi i najzesci period u istoriji benda. Kad se sjetim kako su nas samo gledali ucenici iz obliznjih skola (saobracajna i elektro skola su se nalazile u blizine zgrade gdje smo vjezbali) svaki put kad bi se polugluhi, sa bolom u usima pojavili na ulici poslije nasih proba.
Hard Core Punk je definitivno dosao i u Mostar!!!
U toj postavi cemo odrzati i prvi nastup na prvomajskom koncertu na Buni u blizini Mostara. Nastup ce izazvati totalno iznenadenje za totalno nespremnu publiku.
Golub i Koka su svo vrijeme nastupa bili okrenuti ledima publici, a ja za bubnjevima sam se derao iz petnih zila. Sve to se odigravalo u sred bijela dana. Drama!!


Koka - bas; Habi - bubanj & glas; Golub - gitara

Po prvi put se u Mostaru mogao cuti naljuci HC trash koji se tada uopste svirao.
Nas nastup je ipak izazvao i pozitivne reakcije. Jedan od prisutnih ce nam i cestitati na vrlo efektivnom nastupu i izraziti cak zelju da nam se pridruzi. Vec na sljedecoj probi Kuzma je bio nas novi gitarista. Golub ce napokon preuzeti duuugo zeljeni bas, Koka prelazi za mikrofon a ja cu nastaviti da lupam bubnjeve.
Vec ranije smo bili poslali garazne snimke nekim ljudima u Ljubljani i dobili pozitivan odgovor za ucestovanje na HC festi. U vrlo kratkom vremenu uspjeli smo uspjeli sa Kuzmom odrzati par intenzivnih proba svirajuci i dalje u istom trash tempu.
Koncert u Ljubljani je prosao prilicno zapazeno, a 1986 godine ce se u ediciji SKUC-a pojaviti i video zapis sa tog koncerta pod nazivom "Ni u strahu" kao i kasetno izdanje "Cudeza ne bo".
Ubrzo poslije Ljubljane trebali smo odrzati i koncert sa mostarskim rokerima "Zemljotresom" u cuvenoj mostarskoj "Pecini" ali na tom koncertu nismo uspjeli odsvirati niti jednog tona.
Koka ce odmah po izlasku na scenu, pijan da se skljoka u publiku.
To je bio zadnji nastup trasherske postave ZD.
Vec sljedeci dan ja sam bio na putu za vojnu kasarnu u Skoplju.
Moje mjesto u bendu preuzeo je Tocha, koji ce se odlicno uklopiti u bend.
Nakon nekoliko mjeseci vjezbanja, bend je snimio i prvi demo u studiu B. Cinca u LJubljani. Demo sadrzi 8 pjesama umjerenog HC punka. Ubrzo poslije snimanja 1. dema i Koka odlazi u JNA. U tom periodu naseg odsustva se nista znacajnije nije ne desavalo u radu benda osim nekih sitnih priprema te trazenja boljeg prostora za vjezbanje.
1987 smo ponovo svi bili na okupu. Ovaj put smo ja i Koka trebali da pjevamo, sto je predstavljalo pravi izazov. Tada nije postojao niti jedan domaci bend koji je oprobao varijantu sa dva pjevaca. Nakon visemjesecnih proba i prvog samostalnog koncerta na Alternativnoj sceni Doma Mladih u Mostaru ipak odustajemo od novog koncepta.
Pod nestho nesretnim okolnostima Koka prestaje da bude clan benda. Taj period ce inace obiljeziti i najvece promjene u bendu. Gitarista Kuzma je htio da sviramo umjereniji punk hc, sa uticajima alternativne muzike koju je navise i slusao. Dok se ostalima ipak svirala zesca muzika.
Upravo zbog neslaganja oko izbora pravca koji cemo da sviramo, Kuzma ce napustiti bend. Grupi ce se prikljuciti Djoko, covjek koji je vladao za najboljeg gitaristu u gradu.
Postava iz 1987 : Habi-vocal Djoka-gitara Golub-bas Tocha-bubnjevi.
Ova postava ce biti i koncertno najaktivnija, pa smo tokom 1987 odsvirali niz najuspjesnijih koncerata. Mozda treba ipak izdvojiti koncert u Dubrovniku gdje smo smo dozivjeli ogromne ovacije i vise puta smo bili vracani na binu, a Tocha ce bacanjem u publiku posudenih i jebeno skupih palica postati zvjezda veceri hehe...
Brzo smo zaboravili sve ovacije iz publike i osjecaj jako uspjesnog nastupa, kad su razljuceni momci iz "Osmog Putnika" navalili na nas trazeci svoje palice nazad.
Tocha ce neposredno prije snimanja drugog dema napusti bend i grupi ce se prikljuciti Mujic.
U sarajevskom studiju VOG, u produkciji Zeljka Mandica snimiljen je 2 demo koji sadrzi 6 stilski dosta razlicitih pjesama. 3 pjesme su cisti crossover HC, ostale u starom punk maniru a zadnja pjesma "Hit" je zajebantska nabarajalica napravljena u rappunk stilu. Poslije snimanja dema bend prakticno vise nece odrzati ni jedne probe. Djoko je vec od ranije imao bend, pa ce to biti razlog napustanja benda.
Novi bubnjar Mujic ce iz slicnih razloga da istupi iz benda.
Pjesme sa 2 dema ce se pojavit na mnogim kompilacija u ex-Yu i sire ("Nasa cetica koraka" "R'n'R je mrtav ipak" "Fuck Vivisection"...).
1988 smo uspostavili i kontakt sa izdavackom kucom Secro Egoismo iz Austrije i dobili ponudu da se pojavimo na kompilacijskom LP "Return of Yugoslavia".
Uslov je bio da ulozimo dio novca, posto su stampanje ploce finansirali sami bendovi.
Naravno ulozeni novac je poslije objavljivanja ploce bendovima bio vracen kroz odredeni broj ploca.
Golub i Habi se odlucuju da uloze taj novac, a sto ce se vrlo brzo pokazati pametnim potezom.
Za ovu plocu se slobodno moze reci da je predstavljala prekretnicu u radu benda i da je bila najuspjesnije predstavljanje benda nesto siroj publici.
Bend ce dobiti iskljucivo dobre kritike a pjesma "Necu da budem dio jebene mase" je postala veliki hit ne samo u punk krugovima.
U tom periodu smo dobili i najvise ponuda zu svirke van Mostara, ali nazalost od toga nece biti nista.
U aprilu 1989 smo se ipak uspjeli okupiti i odrzati jedini nastup u toj postavi u sarajevskoj Akademiji Scenskih Umjetnosti, zajedno sa rijeckom grupom Grch.
Koncert je prosao dosta dobro uz nevideno divljanje publike i Krizino bacanje suzavca.
Nije se samo publika odlicno zabavila to vece. Ja sam divljajuci sa publikom na uskoj bini, iznenada pao kroz zavjesu, u backstage, pravo na stol za kojim su sjedili i pili momci iz Grcha (koji su tada inache vazili za namraciji bend u ex-YU). Mislim da su bili u zavrsnim pripremama za skori izlazak na scenu kad sam ih ja svojim nenajavljenim padom jednostavno prestaravio ha ha
Sta je sad ovo!? Sta se to zapravo desava!?? mogao sam procitati tu zacudenost na njihovim licima. Nazdravio sam se sa zbunjenim Zofom, pjevacem Grcha, otpio malo piva i sa stola skocio nazad na scenu. Ovo sve skupa nije trajalo duze od 10 sekundi, ali ova scena ce se urezati u sjecanje kao jedno od najzabavnijih koncertnih dogadaja koje sam dozivio. A bilo ih je zaista mnogo.
Ovaj nastup ce biti i zadnje sto je ova postava ZD uradila.
Da ploca ”Return of Yougoslavia” nije prosla nezapazeno potvrdice kasnije i dogovor sa nezavisnim izdavacem iz Novog Sada, koji ce pokazati zainteresovanost za objaljivanjem prvog samostalnog albuma.
Golub i Habi ce se dati u potragu za novim clanovima.
Duje je nam je vec od ranije bio poznat kao zanimljiv gitarista, a poslije par uspjesnih proba nije bilo vise nikakve sumnje da je on bio gitarista kakav je ZD tada trebao. Sa njim smo uspjeli uvjezbati nekih 5-6 novih pjesama koje su se trebale naci na prvome albumu. Rat ce nam ipak pokvariti sve planove.
Neke od tih pjesama su ipak kasnije snimljene u Svedskoj. Osim Duje postavu iz 1990/91 cinili su jos i talentovani gitarista i sjajni momak Ljuba, te fotograf, majstor zvuka i dokazani bubnjar Sale.
Duje-gitara Habi-glas Sale-bubanj Golub-bas (+Ljuba-gitara)

Rat pocinje...i svi mi cemo odlaziti, nestajati, polagano, nevidljivo, gubiti se, traziti se... po nekim nasim/vasim/njihovim/tudim/ prokletim stranama...bog ce ga vise znati.
Uglavnom JEBEM TI RAAAAAAAT!!!!
Golub i Habi odlaze za Svedsku, a o sviranju i bendu vise niko i ne razmislja.
1997 ce se u svedskom gradu Norrköping-u ipak desiti neke stvari.
Tu ce naci Golub, Habi, Mujic i gitarista Haris. To ce biti nova postava ZD, koja ce poslije nekoliko mjeseci vjezbanja snimiti 12 pjesama, koje ce se dosta razlikovati od ranijeg materijala.
Ovaj put je muzika bila vise u '77 punku stilu. Po jedna pjesma sa 1 i sa 2 dema bit ce ponovo snimljene.
Tu ce se naci i obrada pjesme "Blues" od grupe Proces, koju smo inace ranije rado svirali uzivo.
Napokon je snimljena i "Moja Generacija", stvar koja se trebala naci na 2 demu. Samo ovaj put bez uvodnog crossover rifa.

Odmah poslije snimanja, grupa je prestala sa radom, a uskoro su svi clanovi benda zbog posla i ostalih obaveza promjenili mjesto boravka.
Nikada vise nece ni biti nekog ozbiljnijeg pokusaja da se bend ozivi i da se uradi nesto konkretnije.
Poslije ovog razlaza bend nikada vise imao neki scenski nastup.
Haris je poslije svirao u HC bendu "BLOCKBASTARDS" koji su snimili prilicno zanimljiv materijal i napravili jednu kracu turneju po Evropi.
Habi ce da saraduje sa punk grupom "HIPPY CRASHER" na snimanju njihovog prvog dema.
2004 ce snimiti i demo "Alkohol" u kucnoj produkciji.
Planirano je snimanje citavog materijala ali to ipak nije realizovano.
Iste godine ce kao clan zajebantskog punksession kolektiva "C.E.TRIO" snimiti demo sa kojega se jedna pjesma mogla cuti na svedskom omladinskom radiju.
2006 ponovo odlucuje da pokrene dugo planirani NE! records sa namjerom da objavi neka vinilna izdanja (prvenstveno ex-YU HC punk bendovima).
Te planove ipak odloze za kasnije zbog pokusaja da se ponovo ozivi ZD, sto ce se uskoro pokazati dosta neefikasnim pokusajem, pa sredinom marta 2007 ponovo pokrece NE! records.
Saradnja sa Mamma Rec. iz N. Sada ce se biti dosta uspjesna.
Poslije samo otprilike dva mjeseca je objavljen prvi EP Zenevskog Dekreta "Necu da budem dio jebene mase!"
Ovaj EP je prvo samostalno izdanje ZD.
Save the vinyl i cujemo se uskoro!
Sve Vas voli Zenevski Dekret!!!



1 kommentar:

Jurko Kataklizma sa...

pozdrav ploca je zakon ;)